недеља, 28. март 2010.

Carina


Carino naša, Koja si na terminalima,
da se sveti ime Tvoje,
da dođe Carstvo Tvoje,
da bude volja Tvoja, i na prelazima kao na terminalima.
Robu našu nasušnu daj nam danas;
i oprosti nam štimanje faktura naše kao što i mi opraštamo komitentima svojim;
i ne uvedi nas u prekršaj,no izbavi nas od sanitarnog i radiološkog pregleda.
Amin

Otprilike tako izgleda moja današnja molitva. Zapravo neuspešna molitva, jer mi danas roba nije stigla. Doduše, tu je ona negde, na par ćoškova od mene. Ali danas ne mogu da je pipnem. Jok. Spremio sam i pare da platim, i 100 EUR sa strane da podmažem, i svi papiri čisti (oprani u veš mašini). Ali ne, ne vredi. Boli njih briga što se meni žuri kući, što još samo to čekam. Nakon svih mogućih pritisaka, pretnji da ću da se opašem bombama i naučim kuran i odem tamo, zvanja sestre od strica Mila Đukanovića, dobio sam samo kratak odgovor: Ne može, pao sistem!

E sad pitanje dana glasi: kako se carini diže… sistem?


Нема коментара:

Постави коментар